1. Historijski razvoj

Prema Zakonu o osnivanju trgovačko-obrtničkih komora Austrougarske, 1909. godine se u Sarajevu osniva Trgovačko-obrtnička komora kao javno-pravna udruga gospodarstva, koja između ostalog raspravlja o sporovima između tvrtki.

Zbog činjenice da je pravosuđe bilo organizovano po sovjetskom modelu, što je zapravo značilo da je državno kontrolisano pravosuđe pod uticajem partijskih tijela imalo monopol na rješavanje svih sporova, u Bosni i Hercegovini se nakon Drugog svjetskog rata gasi rad arbitraže. Tako prava arbitraža između domaćih pravnih subjekata nije bila uopšte dopuštena, a za dobrovoljnu arbitražu u vanjsko-trgovinskim odnosima je 1946. godine donesen Pravilnik o Spoljno-trgovačkoj arbitraži pri Trgovačkoj komori FNRJ. Ista ustanova, odnosno njena pravna sljednica, Vanjskotrgovačka arbitraža pri Privrednoj komori Jugoslavije zadržala je monopol na sve arbitražne postupke s elementom inozemnosti tokom cijelog razdoblja postojanja Jugoslavije. Zakon o parničnom postupku SFRJ zapravo ni nema posebnih propisa za trgovačku arbitražu, a pogotovo ne za međunarodnu trgovačku arbitražu.

U BiH se arbitražno rješavanje sporova provodilo u Privrednoj komori SRBiH, i to je trajalo sve do 1992. godine, kada nakon sticanja nezavisnosti BiH preuzima savezni ZPP u svoj pravni sistem. Prestankom postojanja SFRJ prestao je da postoji i prikladni forum za atbitriranje u međunarodnim odnosima (VTA u Beogradu). Tako su subjekti iz BiH za sporove sa međunarodnim elementom bili prisiljeni da se obraćaju arbitraži pri Privrednoj komori BiH.

Godine 1991. rat u BiH prekida arbitražnu praksu. Završetak rata (1995) i novi, dejtonski preustroj zemlje izazvali su mnoštvo posljedica. Tako je 1998. godine na snagu stupilo novo procesno zakonodavstvo u BiH. To je omogućilo i da Upravni odbor Privredne komore BiH 31. maja 1998. donese Pravilnik o organizaciji i postupku pred Stalnim izabranim sudom Privredne komore BiH. Međutim, ovaj pravilnik ostaje na snazi vrlo kratko, Upravni odbor 17. juna donosi novi Pravilnik o organizaciji i radu arbitražnog suda pri toj Komori.

Međutim, ni takvo uređenje Arbitražnog suda pri Privrednoj komori BiH ne ostaje dugo. Rezultat je dejtonskog uređenja BiH da na državnom nivou postoji Vanjskotrgovinska komora BiH, dok i entiteti imaju gospodarske komore koje pak imaju i svoje arbitražne sudove. Tako je Upravni odbor VTK BiH 20. decembra 2003. godine donio Pravilnik o ustroju i radu Arbitražnog suda pri VTK BiH – Sarajevska arbitraža. Arbitraža pri VTK BiH, kao i arbitraže pri entitetskim komorama mogu rješavati sporove s međunarodnim elementom, kao i sporove bez međunarodnog elementa.

2. Sarajevska arbitraža

Arbitražni sud pri VTK BiH samostalan je sud za arbitražno rješavanje sporova. Sjedište je Arbitraže u Sarajevu, pa se ona može nazvati i Sarajevska arbitraža. Tako je Sarajevska arbitraža postala stalna institucionalna trgovačka arbitraža poput drugih institucionalnih arbitraža u svijetu (Londonska, Bečka, Njujorška itd.) ili arbitraža u okruženju (Zagrebačka, Beogradska).

Na zahtjev jedne ili obje stranke Sarajevska arbitraža može posredovati radi mirenja u trgovačkim sporovimau, kojima stranke mogu slobodno disponirati predmetom spora. To znači da Sarajevska arbitraža, kao institucionalna arbitraža, uz postupak arbitraže može provoditi i postupak mirenja.

Kao samostalan sud, Arbitraža ima predsjednika, zamjenika predsjednika, arbitražna vijeća i arbitre pojedince. Predsjednik i zamjenik predsjednika Arbitraže za vrijeme svog mandata ne mogu biti birani za arbitre. Predsjednika, zamjenika predsjednika i arbitre bira mjerodavno tijelo VTK BiH, na razdoblje od 4 godine, sa mogućnosti ponovnog izbora.

Stručno-administrativne poslove za potrebe Arbitraže obavlja tajnik Arbitraže kojeg imenuje mjerodavno tijelo VTK BiH. Opći nadzor nad administrativnim i materijalnim poslovanjem Arbitraže obavlja VTK BiH.

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, arbitražno vijeće, odnosno arbitar pojedinac će odmah nakon svog imenovanja odrediti jezik ili jezike postupka. Do utvrđivanja jezika postupka svi podnesci se mogu podnijeti na jednom od službenih jezika u BiH, jeziku glavnog ugovora ili jeziku ugovora o arbitraži. Ako se članovi arbitražnog vijeća ne mogu sporazumjeti o jeziku arbitraže, arbitraža se vodi na jednom od službenih jezika BiH, po slobodnoj odluci stranke.

Sarajevska arbitraža je mjerodavna za sporove ako su njenu mjerodavnost stranke utvrdile ugovorom, odnosno pismenim sporazumom, koji se mogu zaključiti kako s obzirom na određeni spor, tako i na buduće sporove koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa. Ako između stranaka ne postoji arbitražni ugovor, pozvaće se tužena strana da u roku od petnaest dana od prijema poziva izjasni da li prihvata mjerodavnost Arbitraže. Ako tužena strana ne odgovori ili odbije prihvatiti mjerodavnost, obavijestiće se tužiteljska strana da se arbitraža ne može provesti. U slučaju osporavanja mjerodavnosti, o tome raspravlja prošireno vijeće koje osim članova arbitražnog vijeća čine i predsjednik i zamjenik predsjednika Arbitraže.

Sarajevska arbitraža može rješavati sporove bez međunarodnog elementa, kao i sporove sa međunarodnim elementom, te može provoditi postupak vanjskotrgovačke arbitraže i postupak unutrašnje arbitraže. Naime, prema čl. 2. Pravilnika VTA BiH on se primjenjuje na sporove između stranaka koje imaju sjedište, odnosno boravište na području BiH, kao i na one sporove u kojima najmanje jedna stranka ima sjedište, odnosno prebivalište na području druge države.

Uprkos tome što Sarajevska arbitraža postoji već više od deset godina, prema riječima njezinog sadašnjeg predsjednika, Abedina Bikića, uglednog profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu, arbitraža u BiH kao alternativni način rješavanja sporova još uvijek krči svoj put. Države u okruženju, naši susjedi i u oblasti arbitražnog sudovanja bilježe bolje rezultate od nas. Pri tom se mora reći da oni imaju i dužu tradiciju rješavanja sporova putem arbitraže. To se posebno odnosi na Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju. Hrvatska je prije nekoliko godina donijela i poseban Zakon o arbitraži. U tom pogledu predstoji nam još dosta posla, istakao je profesor Bikić.

Izvori: Lasić, Mile. Arbitražno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2013.
Omanović, Sanin/ Čalija, Branko. Građansko procesno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2000.
Adžović, Ruždija. Intervju sa prof. dr. Abedinom Bikićem, predsjednikom Arbitražnog suda pri VTK BiH, 2013.  http://www.bih.banke-biznis.com/vijesti/u-fokusu/item/642-brzi-efikasniji-i-jeftiniji-nacin-rjesavanja-sporova

Kenad Osmanović 

0